Figurativni jezik

Što je figurativni jezik:

Figurativni jezik sastoji se od alata ili modaliteta komunikacije, koji pomoću likovnih figura izražava ne-doslovni smisao danog izričaja.

Figurativni jezik služi za izražavanje govora, proširenje značenja riječi. Osim toga, ona također služi za stvaranje različitih značenja ili kada pozivatelj ne pronađe odgovarajući izraz za ono što želi komunicirati.

Interpretacija figurativnog jezika može ovisiti o kontekstu svakog pojedinca, jer je to tip nekonvencionalnog jezika koji se ne temelji na uobičajenim normama komunikacije.

b) U drugom primjeru, riječ se pojavljuje s drugim značenjem, podložnim različitim tumačenjima, ovisno o kontekstu u kojem se koristi. U ovom slučaju prevladava konotativni smisao - ili konotacija jezičnog znaka.

Vezano za semantiku, figurativni jezik sastoji se od likova jezika koji služe kao elementi strukturiranja jezika. To je suprotnost doslovnom jeziku, koji koristi riječi u njihovom pravom značenju.

Kada se koristi figurativni jezik, interpretacija ovisi o slušatelju ili čitatelju. Postoji nekoliko testova u kojima se procjenjuje sposobnost tumačenja, a osoba mora identificirati brojke jezika koje se koriste u izjavi.

Likovi govora mogu biti: figure govora, likovi konstrukcije, likovi misli i likovi zvuka .

Primjeri figurativnog jezika

"On se utapa u svojim brigama. " Ta se fraza mora tumačiti u njezinom figurativnom smislu, jer nije fizički moguće da se osoba udavi s brigom. U ovom slučaju, izraz znači da je zabrinutost pojedinca ograničavajuća i povrijeđena.

" Kad je Francisco stigao tamo, okrenuo se prema vratima ." Ta se fraza može tumačiti na dva načina: u doslovnom smislu ili u figurativnom smislu. Doslovni smisao ukazuje na to da je Francisco stigao na određeno mjesto i doslovno udario svojim vratom. Figurativno značenje ne podrazumijeva fizički šok, ali ukazuje na to da je kad je stigao Francisco, vrata bila zatvorena i on nije mogao ući.

Označavanje i konotacija

Označavanje i konotacija služe za izražavanje namjeravanog značenja sugovornika. Dakle, oznaka se odnosi na doslovni smisao, dok se konotacija, koja se široko koristi u poetskom jeziku, odnosi na figurativni smisao i na stvaranje novih značenja.