Obični zakon

Što je običan zakon:

Obični zakon je najčešća normativna vrsta predviđena saveznim Ustavom i uređuje norme općeg i apstraktnog oblika.

Obični zakoni mogu se rješavati na bilo koji način, osim onih koji su rezervirani za dopunske zakone i unutarnje poslove Nacionalnog kongresa, koji se reguliraju uredbama i odlukama.

Obični se zakoni smatraju primarnim normativnim aktima, tj. Oni stvaraju, mijenjaju i gase prava nakon zakonodavnog postupka i propisa izrečenih izravno u saveznom ustavu. Ostali primarni normativni akti su:

  • izmjene Ustava
  • dopunskim zakonima
  • delegirani zakoni
  • privremene mjere
  • zakonske uredbe
  • rezolucije

Razlike između običnog prava i komplementarnog prava

Razlike između običnih zakona i komplementarnih zakona proizlaze iz saveznog Ustava i materijalne su i formalne prirode. Razlika u materijalnoj prirodi odnosi se upravo na stvar koja se može zakonski odrediti za svaku vrstu zakona, a formalna razlika se odnosi na proces odobravanja koji svaki od njih ima.

Pitanja su se bavila zakonom

Komplementarno pravo ima ograničeno područje djelovanja koje je određeno u saveznom Ustavu, tj. Neka se pitanja mogu regulirati samo ovom vrstom zakona. To se događa u stvarima koje su već predviđene u Ustavu na površan način i zahtijevaju dopunu.

Uobičajeni zakon predviđa tzv. Preostala pitanja, tj. Sve što nije rezervirano za dopunske zakone, zakonske uredbe ili rezolucije.

Prema STF-u, ne postoji hijerarhija između komplementarnih zakona i običnih zakona. Međutim, rezerviranje materijala ima sljedeće posljedice: materijalno dopunski zakon ne može biti opozvan redovnim zakonom (s obzirom na to da ne može donositi zakone o tim pitanjima), ali dopunski zakon uvijek može ukinuti običan zakon .

Proces odobravanja

Da bi se dopunski zakon odobrio, nužno je da apsolutna većina, odnosno više od polovice članova Nacionalnog kongresa, podržava projekt.

Glasanje za odobrenje redovnog zakona vrši se običnom većinom, odnosno većinom zastupnika koji su nazočni na dan glasovanja o prijedlogu zakona.

Formalno dopunski zakoni (koji se odobravaju apsolutnom većinom, ali se ne bave pitanjima koja se odnose na komplementarne zakone) mogu se ukinuti uobičajenim zakonima.

Obični račun

Obični račun je dokument koji inicira zakonodavni proces za stvaranje ili izmjenu običnog zakona. Zakonodavni proces je skup svih faza koje su potrebne za odobrenje prijedloga zakona, od prijedloga do faze glasovanja.

Tko može predložiti običan račun?

Prema članku 61. Ustava SRJ, inicijativa običnih zakona je:

  • bilo kojem članu ili Odboru Zastupničkog doma
  • svakom članu Saveznog senata ili Nacionalnog kongresa
  • predsjedniku Republike,
  • Vrhovnom saveznom sudu,
  • visokim sudovima,
  • državnom odvjetniku Republike
  • i građani putem narodne inicijative, s potpisom najmanje 1% biračkog tijela zemlje, raspoređenih u najmanje pet država, s najmanje 0, 3% birača svake od njih.

Delegirani zakoni

Delegirani zakoni su zakoni koje izrađuje predsjednik Republike nakon odobrenja Nacionalnog kongresa, koji bi trebao odrediti sadržaj i uvjete delegacije.

Prema članku 68. stavku 1. Saveznog ustava, delegirani zakoni ne mogu donositi zakone o:

  • djela koja su u isključivoj nadležnosti Nacionalnog kongresa;
  • podložno dopunskom zakonu;
  • organizacija pravosuđa i javnog tužiteljstva, karijera i jamstvo članova;
  • državljanstvo, državljanstvo, individualna, politička i izborna prava;
  • višegodišnje planove, proračunske smjernice i proračune.

Nakon odobrenja zakona koji je delegirao Nacionalni kongres, on ulazi u pravni sustav sa statusom redovnog prava.