Liberalna država
Koja liberalna država znači:
Liberalna država (ili liberalna pravna država) je model vladavine utemeljen na liberalizmu razvijenom tijekom prosvjetiteljstva, između sedamnaestog i osamnaestog stoljeća.
Liberalizam se usprotivio kontroli i centralizaciji vlade apsolutističke države, čije su glavne značajke bile akumulacija bogatstva, kontrola gospodarstva i odnos autoritarnosti između vlade i naroda.
Liberalna država, koja se naziva i liberalna pravna država, usmjerena je prema valorizaciji autonomije i zaštiti prava pojedinaca, jamčeći im slobodu da čine ono što žele sve dok to ne krši prava drugih.
Ekonomski gledano, liberalna država je izravna posljedica interesa buržoazije. Glavni istraživač bio je Adam Smith, koji je smatrao da je tržište slobodno kada se regulira bez ikakvog uplitanja države. To je suprotan model intervencionističkoj državi, obilježen iscrpnom regulacijom svih područja gospodarstva, uključujući i privatni sektor.
Kako je došlo do liberalne države?
Liberalna država nastala je nakon Francuske revolucije, koju su pokretali liberalni ideali inspirirani djelima Johna Lockea. Engleski filozof, koji se smatra ocem liberalizma, shvatio je da su pojedinci rođeni s prirodnim pravom na život, slobodu i privatno vlasništvo. Ta misao imala je za posljedicu da država više ne može intervenirati u tim pitanjima.
Za Lockea se odnos ljudi s vladom odvija kroz društveni ugovor kojim se društvo odrekne nekih prava kako bi država bila zadužena za održavanje društvenog poretka. Prema tome, liberalizam je inspirirao ovaj model države koji ima za cilj jamčiti individualne slobode uz reguliranje interesa društva.
Kada je apsolutistička monarhija izgubila vlast i buržoazija preuzela kontrolu nad revolucijom, povlastice rođenja kraljevskih obitelji zamijenjene su silom kapitala. Stoga je postojala prirodna naklonost buržoaske klase, koja je imala koristi od nedostatka državne intervencije i novih mogućnosti slobodnog tržišta.
Obilježja liberalne države
Glavna obilježja liberalne države su:
Individualna sloboda
U liberalnoj državi pojedinci posjeduju slobode koje vlada ne može ometati. Tako se pojedinci mogu uključiti u bilo koju ekonomsku, političku ili društvenu aktivnost na bilo kojoj razini, pod uvjetom da ne krše prava drugih.
jednakost
U liberalnoj državi jednakost se postiže poštovanjem individualizma svakog pojedinca. To znači da svatko mora biti tretiran na isti način bez obzira na spol, dob, religiju ili rasu, uvijek promatrajući njihove razlike kako bi svima dao iste mogućnosti.
tolerancija
Tolerancija je posljedica jednakosti s kojom vlada tretira pojedince u liberalnoj državi, u kojoj svatko ima mogućnost da se čuje i poštuje, čak i tijekom štrajkova i demonstracija.
Sloboda medija
Mediji djeluju nepristrano i nisu povezani s vladom u liberalnim državama. Na taj način mediji mogu objavljivati informacije slobodno i nepristrano, osobito o političkim pitanjima.
Slobodno tržište
U liberalnim državama, takozvanom "nevidljivom rukom tržišta" dominira odsustvo vladine intervencije u gospodarstvu. Dakle, svaki pojedinac može obavljati gospodarske aktivnosti i samim time se tržište regulira.
Liberalna država, socijalna država prava i država socijalne skrbi
Liberalna država je država jamac tzv. Prava prve generacije, koja su individualna i negativna po svom karakteru, jer zahtijevaju suzdržanost od države. Ta se prava smatraju temeljnim i odnose se na slobodu, građanska i politička prava.
Društvena vladavina prava je ona koja se bavi pravima druge generacije, koja zahtijevaju djelotvorne stavove države. To su kulturna, ekonomska i socijalna prava.
Socijalna država je socijalni i ekonomski položaj koji vlada usvaja kako bi smanjila društvene nejednakosti kroz politiku raspodjele dohotka, socijalne pomoći i pružanje osnovnih usluga.
Neoliberalno stanje
Neoliberalnu državu obilježava figura države kao puki regulator gospodarstva.
Model je uspostavljen u nekoliko zemalja sedamdesetih godina nakon takozvane "liberalizacijske krize" kada je odsutnost državne intervencije rezultirala neravnotežom u zakonu ponude i potražnje i kulminirala u gospodarskoj krizi 1929.
Velika depresija, kako je poznata i kriza iz 1929., pokazala je da je potpuni nedostatak regulacije tržišta doveo do neobuzdanog rasta industrije i posljedičnog ekonomskog pada. U tom kontekstu, neoliberalizam državi pripisuje minimalnu ulogu regulatora gospodarstva, uvijek poštujući slobodno tržište i konkurenciju.
