otuđenje

Što je otuđenje:

Otuđenje ima nekoliko značenja, to može biti prijenos imovine, prijenos vlasništva nad nečim ili mentalni poremećaj .

Otuđenje je sve manja sposobnost pojedinaca da sami razmišljaju ili djeluju .

Otuđeni pojedinci nemaju interesa slušati tuđa mišljenja i samo brinu o tome što ih zanima, pa su otuđeni ljudi.

Otuđeni pojedinac također može biti netko tko je izgubio razum, to jest, on je lud.

U psihologiji pojam otuđenje označava potisnuti sadržaj svijesti kao i stanja depersonalizacije u kojima su osjećaj i svijest o stvarnosti uvelike smanjeni.

Otuđenje imovine je čin ili učinak raspolaganja nekretninom ili imovinom, tj. Prijenos vlasništva na drugo.

Saznajte više o značenju raspolaganja robom.

Fiducijarni otuđenje

Fiducijarno otuđenje je dio imovinskog prava, što je u okviru stvarnog prava na jamstvo.

Prema stvarnom zakonu, otuđenje je značilo ustupanje dobara ili stvari trećoj osobi.

Fiducijarno otuđenje događa se kada kupac kupi robu na kredit, a vjerovnik sam preuzme robu kao kolateral, tako da se kupcu onemogući da pregovara o dobru s trećim stranama.

Otuđenje roditelja

Otuđenje od roditelja se događa kada roditelj djeteta uzrokuje da se on odbaci, odbaci ili osjeti mržnju prema drugom bračnom drugu .

Taj je pojam prvi put upotrijebio Richard Gardner 1985. godine, označavajući koncept Sindroma otuđenja od roditelja (SAP).

U ovom slučaju, jedan roditelj je odgovoran za "obuku" djeteta da slomi afektivne veze s drugim roditeljem, razvijajući snažne osjećaje tjeskobe i straha prema drugom supružniku.

Otuđenje roditelja smatra se "ispiranjem mozga", što se smatra uplitanjem u psihološku formaciju djeteta.

Sve odredbe o otuđenju roditelja predviđene su Zakonom 12.318 od 26. kolovoza 2010. godine.

Saznajte više o značenju roditeljske otuđenosti.

Otuđenje u filozofiji

Filozofija prava osamnaestog stoljeća bavila se otuđenjem kao odricanjem od pojedinih sloboda u korist države.

U strogo filozofskom smislu, otuđenje se shvaća kao proces ili stanje u kojem nešto ili netko postaje ili postaje stranac sebi (udaljenom, nepoznatom, izvanzemaljskom, drugom).

Društveno otuđenje

Društveno otuđenje povezano je s mentalnim stanjem čovjeka.

U takvom stanju uma ne shvaća da je on formator društva i politike i da sve prihvaća bez pitanja.

Društveno otuđenje onesposobljava neovisnu misao o ljudskom biću i sve prihvaća kao nešto prirodno, racionalno ili božansko.

Takav tip otuđenja smatra se suprotnim, primjerice, kritičkom mišljenju.