IOR

Što je IOS:

IOR je akronim za porez na financijsko poslovanje, koji se naplaćuje od fizičkih i pravnih osoba koje obavljaju transakcije kreditiranja, razmjene, osiguranja ili vrijednosnih papira

IOF je predviđen u članku 153., Ustava SRJ:

Članak 153. Unija je dužna uvesti poreze na:

[...]

V - kreditne, burzovne i osiguravajuće poslove, odnosno vrijednosne papire ili vrijednosne papire;

Porezna nomenklatura proizlazi iz čisto financijske prirode operacija opisanih u točki V. članka 153. Ustava SRJ. Stoga će svako ponašanje koje spada u ove aktivnosti biti predmet prikupljanja IOR-a.

Značajke IOF-a

Porez na financijske transakcije je:

Federalni : jer ga je pokrenula Unija, bez obzira na to koji federativni subjekt prikuplja porez.

Privatno : jer Savezni ustav ne dopušta Uniji delegiranje svoje institucije.

Extrafiscal : Za razliku od fiskalnih poreza (čija je jedina svrha prikupljanje sredstava za javne blagajne), IOR ima izvanfiskalnu svrhu regulacije tržišta, fokusirajući se na cirkulaciju i proizvodnju.

Nevezano : jer je događaj koji generira (stanje stvara poreznu obvezu) neovisno o bilo kojoj državnoj aktivnosti. Ono što stvara obvezu plaćanja IOS-a je uvijek aktivnost poreznih obveznika.

Nepovezana naplata : država je slobodna koristiti iznos koji je prikupljen od IOR-a u bilo kojem rashodu predviđenom u proračunu.

Indirektno : Vaše financijsko opterećenje (obveza plaćanja) može se prenijeti na drugu osobu.

Stvarno : ne uzima u obzir osobne atribute poreznog obveznika. Radi se o stvarima, a ne o ljudima.

Što je oporezivi događaj IOR-a?

Prema članku 113. stavku 1. Nacionalnog poreznog zakona, događaj koji stvara obvezu plaćanja poreza je situacija definirana zakonom kao nužna i dovoljna da se dogodi. Važno je obratiti pažnju na svaki pojedini pojam predviđen zakonom, jer većina poreznih tužbi raspravlja o nastanku ili ne oporezivom događaju.

U slučaju IOR-a, činjenice koje se generiraju detaljno su navedene u članku 63. Nacionalnog poreznog zakona, koji propisuje:

Članak 63. \ tSavezni porez na kredit, devizne poslove i poslove osiguranja, te na poslove koji se odnose na vrijednosne papire, ima sljedeću činjenicu:

I - u vezi s kreditnim operacijama, njihovo izvršenje ukupnom ili djelomičnom isporukom iznosa ili vrijednosti koja predstavlja predmet obveze ili njeno davanje na raspolaganje zainteresiranoj strani;

II - u odnosu na devizne operacije, njihovo izvršenje dostavljanjem nacionalne ili strane valute, ili dokumenta koji ga predstavlja, ili njihovo stavljanje na raspolaganje zainteresiranoj strani u iznosu koji je jednak stranoj ili nacionalnoj valuti isporučenoj ili stavljenoj na raspolaganje potonjem;

III - za poslove osiguranja, njihovo izvršenje izdavanjem police ili istovrijednog dokumenta, ili primitkom premije, u obliku mjerodavnog prava;

IV - u vezi s transakcijama s vrijednosnim papirima, izdavanjem, prijenosom, plaćanjem ili otkupom vrijednosnih papira, sukladno važećem zakonu.

U slučajevima povlačenja s štednog računa, Savezni Vrhovni sud je već presudio da nije usporediv s kreditnom operacijom, stoga ne postoji porez na IOR. Razumijevanje je predviđeno u sažetku 664.

Što je osnova za izračun IOR-a?

Osnova izračuna je iznos na koji se primjenjuje stopa (postotak ili fiksni iznos koji određuje iznos koji se plaća). Iako su osnove za izračun propisane zakonom, stope su promjenjive.

Osnovice za izračun IOR-a su objašnjene u članku 64. Nacionalnog poreznog zakona:

Članak 64. Osnova za obračun poreza je:

I - za kreditne poslove, iznos obveze, koji uključuje glavnicu i kamatu;

II - za devizne transakcije, odgovarajući iznos u nacionalnoj valuti, primljen, isporučen ili stavljen na raspolaganje;

III - za poslove osiguranja iznos premije;

IV - za poslove vezane uz vrijednosne papire :

a) u izdanju, nominalna vrijednost plus goodwill, ako postoji;

b) u prijenosu, cijeni ili nominalnoj vrijednosti ili vrijednosti burzovne kotacije, kako je određeno zakonom;

c) u plaćanju ili otkupu, cijena.

Koja je regulatorna funkcija IOR-a?

Budući da je to ekstra-fiskalni porez, IOR ima veću ulogu od jednostavnog prikupljanja prihoda. Kroz nju vlada regulira tržište, kontrolirajući ponudu i potražnju kredita u zemlji.

Reguliranje tržišta putem IOR-a događa se s povećanjem i smanjenjem stopa kroz uredbe izvršne vlasti. Ovo povećanje sastoji se od iznimke od načela zakonitosti prema kojem je obvezno postojanje zakona koji nameće ili povećava porez.

IOF također ne poštuje principe prednje i devedesetih godina. Prvi se odnosi na zabranu naplate poreza u istoj financijskoj godini u kojoj je osnovana ili povećana (članak 150., III., B) Ustava SRJ). Drugi je zabrana naplate poreza u roku od 90 dana od njenog osnivanja ili izmjene (članak 195. stavak 6. Ustava SRJ).

Načela prednje i devetnaestog stoljeća čine veće načelo koje se zove načelo ne-iznenađenja. Prema njegovim riječima, zakonodavac je nastojao zaštititi poreznog obveznika od neočekivanih optužbi, a istovremeno osigurati razumno vrijeme za pripremu za plaćanje poreza.

Regulatorna funkcija IOR-a preklapa se s načelima zakonitosti i ne-iznenađenja, s obzirom na to da je za bolju kontrolu tržišta vlada potpuno slobodna promijeniti porezne stope.