egzistencijalizam

Što je egzistencijalizam:

Egzistencijalizam je filozofska doktrina usmjerena na analizu postojanja i način na koji ljudska bića imaju postojanje u svijetu. Ona nastoji pronaći smisao života kroz bezuvjetnu slobodu, izbor i osobnu odgovornost.

Prema toj filozofskoj struji, ljudska bića prvo postoje, a zatim svaki pojedinac prolazi svoj život mijenjajući svoju bit ili prirodu.

Ova filozofska tendencija koja se pojavila i razvila u Europi između dva svjetska rata (1918-1939) karakterizira fokusiranje svoje analize na postojanje, shvaćeno ne kao činjenica ili činjenica već kao svjetovna individualna stvarnost.

Egzistencijalizam, iako predstavlja humanističku reakciju protiv bilo kojeg oblika otuđenja, ima veliku seriju prekursora: Sokrat, Sv. Augustin, Maine de Bitan itd. No, u užem smislu, porijeklo egzistencijalizma seže do Kierkegaarda, koji, suprotno hegelovskoj spekulativnoj filozofiji, projicira filozofiju prema kojoj je subjekt vitalno uključen u njegovo razmišljanje i nije ograničen na apstraktnu objektivizaciju stvarnosti. S obzirom na to, on brani nesvodivost ljudske egzistencije u odnosu na bilo koji idealizirajući ili buntovni pokušaj.

Egzistencijalizam Sartrea

Vodeći predstavnik ateističkog egzistencijalizma je Jean-Paul Sartre, koji je objavio značajna djela kao što je L'Existentialisme est un Humanisme ("Egzistencijalizam je humanizam") iz 1946. i L'Être et Le Néant (Bitak i ništa) iz 1943.,

Prema Sartreu, postojanje prethodi suštini, tj. Ono prvo postoji, a zatim određuje njegovu suštinu, svojim djelovanjem i načinom života. Tako je ateistički egzistencijalizam bio suprotan kršćanskom egzistencijalizmu, jer je čovjek bio odgovoran za definiranje svoje suštine, a ne za Boga.

Ateistički egzistencijalizam

Egzistencijalizam se razvio u dva smjera: jedan ateist i jedan kršćanin. Ateistički egzistencijalizam tvrdi da bez Boga nestaje čitava univerzalna temelj, što dovodi do subjektivnosti morala. Tada nastaje osjećaj tjeskobe koji otkriva ljudsku krhkost, njegovu jedinstvenu odgovornost za bilo koji čin i potrebu usmjeravanja slobodnog djelovanja prema individualnom dizajnu ili društvenoj predanosti.

Filozofski egzistencijalizam imao je velik utjecaj na teologiju (R. Bultmann), književnost (A. Camus) i psihijatriju (Binswanger).

Kršćanski egzistencijalizam

Kršćanski egzistencijalizam podrazumijeva zajedništvo i međuljudsku ljubav kao sredstvo moralne transcendencije apsolutne prisutnosti. Ona inzistira na obrani antropološke perspektive, iako ne priznaje ateističko imanentismo. Predstavljaju ga K. Barth, G. Marcel i K. Jaspers.

Vidi također značenje humanizma.