fenomenologija

Što je fenomenologija:

Fenomenologija je proučavanje skupa fenomena i kako se oni manifestiraju kroz vrijeme ili prostor . To je pitanje proučavanja suštine stvari i načina na koji se one doživljavaju u svijetu .

Riječ fenomenologija nastala je od grčkog phainesthai, što znači "ono što se pojavljuje ili što je prikazano", a logos je sufiks koji znači "objašnjenje" ili "proučavanje".

U psihologiji, fenomenologija se temelji na metodi koja nastoji razumjeti iskustvo pacijenata u svijetu u kojem žive i razumjeti kako ti pacijenti percipiraju svijet oko sebe.

Koncept fenomenologije stvorio je filozof Edmund Husserl (1859-1938), koji je radio i kao matematičar, znanstvenik, istraživač i profesor na fakultetima u Göttingenu i Freiburgu u Breisgau u Njemačkoj.

Fenomenologija Husserla

Prema Husserlovoj fenomenologiji, sve pojave u svijetu moraju se misliti iz mentalnih percepcija svakog ljudskog bića. Filozof je htio da filozofija ima temelje i uvjete rigorozne znanosti. Međutim, znanstvena metoda određena je kao "privremena istina", to jest, nešto što će se smatrati istinitom sve dok nova činjenica ne pokaže drugačije, stvarajući novu stvarnost.

Kako se filozofija ne bi trebala smatrati "privremenom istinom", Husserl sugerira da bi se fenomenologija trebala odnositi samo na stvari onakve kakve jesu u iskustvu svijesti, te da se one moraju proučavati njihovim esencijama, eliminirajući stvarne i empirijske pretpostavke predmet znanosti.

Da bi ilustrirali misao Husserlove fenomenologije, čovjek zamišlja kvadrat, kao geometrijski oblik. Ovaj kvadrat, bez obzira koliko je velik, mali ili veliki, uvijek će biti kvadrat u suštini u umu pojedinca.

Fenomenologija duha

" Fenomenologija duha " (" Phänomenologie des Geistes ") djelo je njemačkog filozofa Geroga Wilhelma Friedricha Hegela, koji pristupa procesu oblikovanja ljudske savjesti.

Prema Hegelu, sukobima želja ili drugim savjestima, mijenja se način razmišljanja pojedinca, iz skupa društvenih iskustava.

Prema knjizi, kako bi se došlo do istine, pojedinac mora asimilirati transformacije stvari i ideja koje ga okružuju.

Vidi također značenje svijesti.