Fovizam

Što je fovizam:

Fauizam je bio prva avangarda dvadesetog stoljeća, ali se nije smatrala organiziranim pokretom, jer, za razliku od drugih umjetničkih pokreta, nije imala manifest ili društveno-političku poziciju.

Umjetnici fauvizma nisu interpretirali umjetnost kao intelektualni alat ili izrazili političke stavove, fauvisti su samo reproducirali subjektivnost emocija.

Ime tog pokreta potječe od francuskog izraza " les fauves ", što doslovno znači "divljaci", koje je stvorio likovni kritičar Louis Vauxcelles, tijekom izložbe u "Salon des Independentes", referenca na "purizam" i intenzitet. boja koje su umjetnici koristili u svojim djelima.

Radovi Van Gogha i Gauguina neke su od glavnih referenci fauvizma, kao i afričke umjetnosti, osobito maski, koje su po svojoj glavnoj karakteristici bile tople i jake boje.

Vidi također: značenje moderne umjetnosti.

Među umjetnicima koji su se isticali kao predstavnici fauvističkog pokreta su: Henri Matisse (1869.-1954.), Georges Braque (1882.-1963.), Paul Cézanne (1839.-1906.), Albert Marquet (1875.-1947.), George Rouault. - 1958) i Andre Derain (1880-1954).

Neka od djela koja označavaju ovu avangardu su: "Žena s šeširom" (1905, Matisse); "Ples" (1910, Matisse); "Luka London" (1906, André Derain); "Luka Anvers" (1906., Georges Braque); među ostalima.

Značajke fovizma

• Intenzivna upotreba čistih (nepomešanih) boja, označavanje žute, crvene i plave boje;
• Nema predanosti stvarnosti;
• Sloboda od boje (koristite boje subjektivno);
• Moralizacija, melankolija i tuga bili su predstavljeni na nježan i vedar način;
• Boje moraju prenijeti pozitivne emocije;
• Nema kritičkih ili političkih namjera;
• Stvorite bez veze s osjećajima ili intelektom.

Fauizam u Brazilu

Nijedan brazilski umjetnik nije usvojio totalni stil fauvizma, no neke su karakteristike i tipični elementi fauvističkih djela iskoristili slikari poput Artura Timotea da Costa (1882. - 1923.), Mario Navarro da Costa (1883. - 1931.) i Inamá José de Paula (1918. - 1999.).